Judas Priest - Jugulator
Godina: 1997
Rejting: 7/10
Kritika: Dead Rose
Jugulator je, bez dvojbe, jedan od najpopljuvanijih Judas Priest albuma, i vjerovatno ce svoj zivot provesti u litrima izbljuvotine kojoj je i danas izlozen. Razloga za to je mali milion, a u sustini svi se oni mogu svesti pod jedan okvirni, koji predstavlja nesposobnost, bezvoljnost i do neke mjere nespremnost za prihvatanje bilo kakvih velikih i radikalnih promjena. A ovo djelo ih u odnosu na stare Priest albume ima na pretek. Najveci problem ovog Judas Priesta, koji je bio evidentan jos od samog dolaska novog vokala, i sa kojim se masa ljudi nikada nije mogla pomiriti, jeste upravo ON, Ripper Owens, covjek koji je doveden kao zamjena velikom Rob Halfordu. Pa kako su se Tipton i Downing uopste mogli usuditi nastaviti sa radom bez Halforda!? I kako su, Boze mili, uopste pomisljali da ga bilo ko na ovoj planeti moze kvalitetno zamijeniti!? Naravno, ovo nisu pitanja koja postavlja autor ovog texta vec ogroman broj onih kojima se Owens i tadasnji novi Judas Priest nisu svidjali. Nosenje tereta tudje slave je ogromno breme sa kojim se nose skoro svi koji su u situaciji da u bendovima popunjavaju upraznjena mjesta na kojima su njihovi prethodnici ostavili neizbrisivi trag. Ripper Owens je zasigurno jedan od istaknutijih pripadnika ove skupine, na cijem primjeru se mogu prikazati sve negativne strane pripadnosti toj imaginarnoj skupini. Njegove performanse i izvedba na ovom albumu i nisu toliko losi, koliko mu, cini mi se, sam koncept ovog albuma nije dozvoljavao pruzanje maximuma od njegovih vokalnih kvaliteta (za one koji zele cuti koliko Owens moze pruziti, topla preporuka je "The Glorious Burden", posljednji album benda Iced Earth). Drugi "problem" vezan za ovo djelo, jeste ogroman zaokret u samom stilu i zvuku ovog albuma. Priest se ovim djelom skoro potpuno odrekao melodicnosti i starog Heavy stila, u korist brutalnosti i agresivnosti, kako u zvuku tako i u textovima. Pa tako nakon preslusavanja ovog CD-a ostaje utisak da se radi o nekakvom Thrash/Death proizvodu, a ne o starim Priestima. Da li je ovo bilo bjezanje od ostavstine koju Priest ima iza sebe (sa Halfordom) i dokazivanje da bend moze raditi kvalitetne i drugacije stvari i bez Halforda, ili pak jednostavno zelja za kreiranjem neceg novog, ne znam. Ono sto je sigurno je to da je album profesionalno odsviran i produciran, a bilo bi i neozbiljno ocekivati drugacije od veterana i majstora kakvi su Downing i Tipton. Tipton je inace i autor svih (prilicno mracnih) textova na ovom albumu. Iako licno nisam zagovornik nekih drasticnih promjena, isto tako nisam ni protiv njih ukoliko se napravi kvalitetan proizvod, a ovaj po meni ima dovoljno elemenata da se moze nazvati kvalitetnim. Moze se tu pronaci dosta dobrih solaza, a ni textovi nisu losi ukoliko se pomirite sa njihovom, nesto brutalnijom tematikom u odnosu na stare stvari.
Meni su se u memoriju najvise urezale naslovna "Jugulator" ciji se spori uvod pretvara u vrlo upecatljiv napad brzih i teskih riffova, zatim dvije vrlo energicne, Thrashy pjesme "Dead Meat" i "Death Row". "Brain Dead" je jos jedna meni interesantna, sa textom posvecenim svima, kako u posveti pise, cija je dusa zarobljena u mrtvom tijelu (aludirajuci na ljude koji zbog raznih nesreca ostaju godinama u komi, bez mogucnosti da to ropstvo u sopstvenom tijelu privedu kraju). I zadnja od onih koje izdvajam je "Bullet Train", pjesma sa ubitacnom ritam sekcijom.
Sve u svemu, ovo mozda i nije neko remek djelo, nezaboravni masterpiece, ali je po meni ipak iznad prosjeka u koji ga mnogi stavljaju.
