Image Hosted by ImageShack.us
MADE of METAL 2006/02

MADE of METAL

Blog ce se baviti uglavnom recenziranjem Heavy, Power i Prog ostvarenja, mada povremeni izleti u druge zanrove i druge teme nisu iskljuceni. Feel free to join the ride.

27.02.2006.

Iced Earth - The Glorious Burden

Godina: 2004
Rejting: 8/10
Kritika: © EldiS

Za sada posljednji i jos uvijek relativno svjezi album benda Iced Earth zvani " The Glorious Burden" je jos jedno u nizu ostvarenja koje ce ostati upisano zlatnim slovima u diskografiju ovog benda. Sa obzirom na to da se zvuk ovog djela krece u nekim vec ranije definisanim okvirima i nije neka drasticna promjena u odnosu na ranija ostvarenja, osvrnut cu se vise na neke druge karakteristike ovog metalnog dezerta. Dakle, zvuk je kombinacija ultra mocnih riffova (kako ritmom, tako i zvukom), upecatljive melodije i vrlo kvalitetnih vokala, koji se iz svoje cistine i emotivne obojenosti u pojedinim momentima pretvaraju u manijakalno vristanje, nista manje upecatljivo. Vokali su ujedno i najveca promjena u odnosu na ranija Iced Earth ostvarenja. Nakon dugogodisnje suradnje Jon Schaffera (alfe i omege ovog benda) sa sjajnim vokalistom Matt Barlowom, pocetkom snimanja ovog albuma ta suradnja je prekinuta odlaskom Barlowa iz benda i kako je rekao, potpunog povlacenja iz aktivnog pjevanja, sto je sasvim sigurno nevjerovatan gubitak za Metal kulturu. Na njegovo mjesto je stigao Tim "Ripper" Owens, covjek koji je do tada obavljao duznost vokala u bendu Judas Priest, mijenjajuci legendarnog Rob Halforda. Iako je boraveci u Priestima imao (uglavnom neargumentovane) konstantne kritike kako nije adekvatna zamjena za Halforda, ovaj momak je vrhunski kvalitetan vokal, sto je ucesvujuci u ovom projektu na najbolji nacin dokazao, i boja njegovog glasa se savrseno uklopila u zvuk Iced Eartha.
Sam album je konceptualno ostvarenje u trajanju nekih 80-ak minuta, i podijeljen je na dva CD-a. Koncept na kojem se zasniva je ni manje ni vise nego americki gradjanski rat. Sada, koliko je pametno raditi takav koncept u situaciji u kojoj ti osnovnu bazu fanova cine ljudi sa kontinenta koji se zove Evropa (posebno u trenutnoj politickoj situaciji), nisam bas siguran. Prvi CD cini 11 pjesama medju kojim se nalazi i par onih nevezanih za koncept, sto je u svakom slucaju dobro. Drigi CD pod nazivom "Gettysburg (1863)" cini trilogija u stilu Iced Eartha, koja u nekih 30-ak minuta opisuje ovu veliku bitku. Sa prvog CD-a stvari za izdvojiti su Power/Thrash przione "Declaration Day", "The Reckoning" i "Attila". Kada ovo cujete znat cete zbog cega je Schaffer masina za proizvodnju kvalitetnih riffova.
Iako je ovo prilicno americki obojen album, na kojem se cak nalazi i pjesma posvecena teroristickim napadima od 11.09.2001, moram reci da je po svim segmentima vrlo kvalitetno ostvarenje. I jedina stvar na kojoj mu zamjeram i jeste taj koncept koji meni licno i nije previse privlacan.

20.02.2006.

Offtopic Topic - Part III

Xy(=?'**#[€ |o^^$)){§§}| |]% "##ˇˇ ^^?'**#[€| | |/-''+*)){§O 0+#[€|o$)){ §§}| +B{§|] %"#§}oo$)) {§O0+#[€|o$ )){§§}o o$))ˇˇ ^^/-''+*}| |O0+#[€| o$)){§]%"##ˇˇ){§ #[€|| ^^? |/B{§|%"##ˇˇ ^#[€|o$)){§§}| |]%"##ˇˇ ^^?'**#[€|| |/-''+*O0+#[€|o $)§¨¨¸¸}| +B{§|]%"#§} oo$)){§O0+ #[€|o$)){§§} oo$))ˇˇ ^^/-''+$)){§§} |*}| |O0+#[€| o$)){§]%"##ˇˇ #[€|| |/B{ §|%"##ˇˇ ?'**#[€|| | /-''+o^?'**#[€|| |/-''+o$§ }o¨¨¸¸¨¨}o¨¨§§}| |]%"# #ˇˇ'**#[€|| |/-''+ *O0+#[€|o

19.02.2006.

Helloween - The Pumpkin Video (DVD)

Godina: 2000
Rejting: 8/10
Kritika: © EldiS

Rijec je o prvoj kolekciji spotova grupe Helloween izdatoj na DVD mediju. Kolekciju cini 12 spotova koje je ovaj bend snimio u 20-ak godina svog postojanja, i ovaj broj predstavlja u stvari sve spotove koji su snimljeni do trenutka izdavanja ovog DVD-a. Sta reci o samim spotovima? Pa cinjenica je da ovaj bend nikada nije bio dio mainstreama pa tako se nikada ni na spotove nije trosilo nesto previse zelembaca, ali su radjeni sa dovoljnim kolicinama kreatvnih i simpaticnih ideja (kao u ostalom i vecina starih Rock/Metal spotova) tako da ce vas uspjeti zadrzati pred ekranom nekih sat vremena koliko traje ovaj DVD. Spotovi su redani hronoloski tako da DVD pocinje kultnom "Halloween" a zavrsava spotom za pjesmu "If I Could Fly" sa albuma "The Dark Ride". Za one koji nisu imali priliku gledati spotove ovog benda (a takvih je vjerovatno puno s obzirom na to da ih vjerovatno niste imali prilku nesto cesto gledati na MTV-u) u kratkim crtama cu predstaviti meni najinteresantnije spotove. Definitivno najjaci spot je vec spomenuti uvodni, za pjesmu "Halloween". S obzirom da pjesma inace traje 13 minuta za spot je skracena na nekih 5 sto je i logicno. Spot je sniman u sumi, sa mnostvom tikvica koje cine okolni ambijent, i velikim brojem opicenih, maskiranih plesaca koji se izvrsno uklapaju u "Halloween" atmosferu. Zaista odlicno prenijeta misticna atmosfera koja vlada u pjesmi. Iduci koji izdvajam je spot za pjesmu "I Want Out" jer je nekako simbolican po tome sto je zadnji na kojem se pojavljuje Kai Hansen (ovo je inace, kako je rekao nakon odlaska iz Helloweena, bila oprostajna pjesma napisana za Helloween, a i samo ime pjesme dovoljno govori), a tu su i neki snimci sa antologijskog festivala "Monsters Of Rock" iz '88. godine, o kojem se ovdje vec pisalo. Tu je i spot pjesme "Power" koji je odredjeni pomak u odnosu na neke starije. Uradjen je u nesto modernijem stilu i vrlo dobro prenosi energiju pjesme. Ceste izmjene kadrova, neobicno kretanje kamere i mnostvo bljestecih efekata djeluju sjajno. I da, umalo da zaboravim spomenuti zanosnu plavusu vrlo istaknutih "karakternih" osobina koja se pojavljuje u spotu. Hail to blondies! :) Posljednji koji bih izvojio je definitivno najbolji (sto se produkcije tice) Helloween spot ikada uradjen, a to je gore spomenuti spot za pjesmu "If I Could Fly", posljednji na DVD-u. Spot je uradjen u monochrome (crno-bijelom) fazonu, i mislim da je za njegovo snimanje izdvojena prilicna svotica novca. Sve je u nekom dark stilu, kao u ostalom i cijeli album "The Dark Ride". Tikvice sviraju na letecoj metalnoj konstrukciji koja najvise lici krilu ptice i sve djeluje vrlo impozantno. Kao da je James Cameroon uzeo reziju u svoje ruke. :) Tuzna cinjenica vezana uz ovaj spot je to da Nuclear Blast (ljudi koji su bili zaduzeni za promociju albuma "The Dark Ride") nije uradio nista po pitanju "guranja" ovog spota pa je on na MTV dospio dugo nakon izdavanja albuma, i to zahvaljujuci Andi Derisu koji je sam kontaktirao ljude na MTV-u, kao i svim ostalim medijima na koje je proslijedjen. Kompletna lista pjesama izgleda ovako: "Halloween", "I Want Out", "Kids Of The Century", "When The Sinner", "Mr Ego", "Where The Rain Grows", "Perfect Gentleman", "Power", "The Time Of The Oath", "Forever & One", "I Can" i "If I Could Fly".
Sto se tice dodataka, ovdje necete naci ama bas nista, sto je i minus ovom izdanju, pa stoga i nesto niza ocjena. Sve u svemu, DVD koji bi svaki tikvoljubac trebao imati u svojoj kolekciji.

17.02.2006.

Let The Hammer Fall - Part II

Ukoliko nam nasi dragi hammerovci nastave sa pruzanjem ovako "kvalitetnih" sadrzaja mislim da ce ovo postati standardna mjesecna (ili koliko cesto vec bude izlazio) tema na ovom blogu. Ovaj broj nisam uzeo odmah po pojavljivanju pa stoga ovaj text malo i kasni, a i malo je falilo da ostanem bez ovog broja zahvaljujuci ocigledno velikoj potraznji ovog casopisa medju mladim (bar je moje skromno misljenje tako) metallersima ovog grada.
Prva stvar koju sam primijetio nakon uzimanja novog Hammera u ruke je njegova tezina koja me ubijedila u to da ovaj broj ima puno manje stranica od starije brace. I kada sam otvorio posljednju stranu i u dnu stranice ugledao broj 66 i dalje sam mislio kako stari brojevi moraju imati bar nekih 90-ak stranica. Nakon dolaska kuci sam shvatio da to u stvari nije tacno jer je broj 66 standardni broj stranica Hammera, sto je svakako minus na moju stranu. Kako pobogu nisam znao koliko stranica ima nas dragi kultni casopis, Metal Hammer? Preporuka: Niposto koristiti papir novog Hammera za obavljanje duznosti u WC-u, jer se mozete suociti sa vrlo nezgodnim posljedicama. Sifra: Papir 0 poena.
Ne znam o cemu bih posebno pisao niti odakle bih poceo, jer i ovaj broj obiluje svim "vrlinama" o kojima sam u par navrata vec govorio. Opet su tu standardno simpaticna pisamca, iz kojih smo ovaj put pored standardnih kukanja kako nas niko ne voli i ne razumije, mogli saznati i to da je sve ovo sto se desava u drustvu u stvari jedna velika zavjera protiv metalaca?!? Tu su i standardna kukanja kako se vrlo malo pise o Black i Death Metalu i kako bi im se trebalo posvetiti malo vise prostora (ove molbe su mi inace najnebulozniji dio pisama, a vi koji pratite Hammer znat cete zasto). Ali moram reci i to da sam prvi put procitao pismo sa kojim se u mnogome slazem, koje govori o mracnoj djecici, Metal "mucenicima" koji se u tu ulogu vrlo strastveno uzivljavaju, i u stvari takvim svojim ponasanjem sami sebi proizvode takvo imaginarno "neprijateljsko" okruzenje. Trebam li napominjati to da ni ovaj put nema ni traga Power ili Progressive metalu, osim intervjua sa bendom Children Of Bodom koji u svom zvuku imaju neku prihvatljivu dozu Powera. Interesantan intervju koji je ujedno i jedna od rijetkih pozitivnih iskrica ovog broja. Nesto malo prostora je dodijeljeno i vjecitoj dilemi da li Metal bendovi uticu na psihu njegovih konzumenata (uglavnom teenagera) i kolika je njihova krivica za razna sranja i ubistva koja se desavaju "inspirisana" muzikom ili ideologijom bendova. Naravno da cemo se svi sloziti kako mentalno labilnu i nestabilnu osobu mozete i zednu preko vode prevesti, i kako je besmisleno bendove kriviti za bilo sta. Ipak, moje licno misljenje (zbog kojeg ce me neki, mozda kritikovati) je da se ni bendovi ne mogu potpuno lisiti krivice, znajuci kakve sve nebulozne izjave i prosipanje sotonske ideologije imamo priliku citati i slusati u raznim intervjuima. I sasvim je logicno da ce se, u cifri od stotina hiljada poklonika nekog benda, nakon konstantnog konzumiranja takvih gluposti, naci neka nestabilna i izgubljena osoba koja ce se uziviti u ulogu "izaslanika zla" i izgubiti poimanje realnosti. Pa tako imamo i cijele moronske organizacije koje se bave promocijom gospodina sotone i koje su cesto inspirisane zvukom i djelima odredjenih bendova. Eh sada, zasto ja to sve ovdje pisem kada je Hammer (nesposoban za bilo sta vise) samo prenio informaciju o reakciji Metal auditorijuma na BBC-jev dokumentarac koji se bavio tom temom. Zbog toga sto upravo u ovom broju imamo priliku procitati super inteligentne izjave lidera jednog od, sto je jos gore, najcijenjenijih Black Metal bendova, Dimmu Borgir. Da ne bih citirao sve nebuloze koje se ovdje mogu procitati izdvojit cu samo par recenica koje kolicinom debiliteta i dalje odzvanjaju mojom glavom. Dakle, doticni gospodin, upitan da li smatra kako su hriscani njihovi najveci neprijatelji izvaljuje sljedece:
"Nemamo nista protiv Isusa, ali imamo protiv DEGENERISANIH religijskih organizacija - kao sto je Islam. Sile koje ugnjetavaju covjeka jesu nasi neprijatelji, a one su, takodje, i neprijatelji cijele ljudske vrste."
Ne znam za vas, i na stranu to sto mi muzicki izraz Black Metala nije uopste privlacan, meni zdrav razum ne dozvoljava da slusam nesto sto je produkt ovakvog koeficijenta inteligencije. I naka me neko opet pita zasto ne slusam Black Metal...
Pa Hammerovci, samo naprijed. Obezbijedili ste redovno gostovanje na ovom blogu, i na to trebate biti ponosni... :)

12.02.2006.

Hammerfall - Glory To The Brave

Godina: 1997
Rejting: 7/10
Kritika: © EldiS

Jos jedan od evropskih Power Metal bendova nastalih u drugoj polovini 90-ih, u vrijeme kada je Metal scena, a samim tim i ovaj njen ogranak, pocela ozivljavati i njedriti sve veci broj novih bendova. Dok su se neki drugi pravci pocetkom 90-ih mogli koliko-toliko nositi sa tadasnjom Grunge i Rap-Metal kulturom, ovaj zanr je bio u prilicno nezavidnoj poziciji, i u zivotu ga je odrzavalo par bendova koji su vec imali svoje mjesto pod Suncem.
Kada se ovaj album pojavio, izazvao je ogromnu kolicinu odusevljenja. kako kod kritike, tako i kod velikog dijela Metal populacije. Kategorisan je kao jedno od najboljih ostvarenja u toj godini, a hvalospjevi na njegov racun idu do te granice da ga neki smatraju najboljim debitantskim Metal ostvarenjem u posljednjih 15-ak godina. Dakle, sve navedeno je, ne moze se nazvati generalnim, ali stav velikog dijela kritike i onih koji su ovo djelo culi. Sve ovo navodim zbog toga sto u pisanju recenzija uvijek treba obratiti paznju na ono sto je opste prihvaceni stav o nekom djelu, posebno ako o istom nemate slicno misljenje a u ovom konkretnom slucaju stav mrtve ruze i nije identican onom iza kojeg stoji ogromna vecina.
Uzimajuci u obzir cinjenicu da su, kako sam vec naveo, ovaj ogranak Metal scene tada cinili neki vec ranije afirmisani bendovi (Helloween, Stratovarius, Gamma Ray, Blind Guardian...) uz mali broj kvalitetnih premijernih izdanja, ovo djelo jeste osvjezenje. Dobili smo vrlo kvalitetno odsvirano, klasicno Power Metal ostvarenje. Dosta brzih riffova, dobrih solaza, pamtljivih melodija uz vrlo kvalitetne vokale. Ako su sve osobine kvalitetnog proizvoda tu, sta fali? Fali mu doza originalnosti i inovativnosti. Ono sto svako djelo koje pretenduje da bude natprosjecno kvalitetno treba imati, a od cega je ovaj uradak u velikoj mjeri operisan. Ovo jeste vrlo dobar CD, ali ja ovdje nisam pronasao nista novo, pored standatdnog, 9 pjesama dugog, i ponavljam, kvalitetnog Power uradka. Stvari koje izdvajam su brze "The Dragon Lies Bleeding", "Hammerfall" i "Unchained", i meni definitivno najjaca "Glory To The Brave", balada, koja je ujedno i najduza stvar na CD-u.
Na kraju moram reci i to da mi nije jasno zbog cega ovi momci i dan danas pokusavaju svijetu dokazati da nisu Power Metal bend, i da sviraju nekakav True Metal (???), koji je, sto je jos gore, pojam koji je jedan broj kriticara prihvatio pa se neki evropski klasicni Power bendovi nazivaju True Metal bendovima. Da li su svjesni toga da nisu nikakva originalna pojava pa pokusavaju prodati ovu pricu, ili zaista smatraju da su stvaraoci novog pravca, nisam siguran.

12.02.2006.

Freedom Call - Stairway To Fairyland

Godina: 1999
Rejting: 7/10
Kritika: © EldiS

Rijec je o jos jednom bendu iz plejade njemackih Melodic/Power Metal bendova. Ovo je njihovo premijerno izdanje iz 1999. godine, pod nazivom "Stairway To Fairyland". Sudeci po ovom izdanju (a i onim koja su uslijedila nakon ovog), ovaj bend zaista ima potencijal i energiju. Naravno i kvalitet jer se radi o prilicno iskusnim muzicarima. Ekipu predvodi pravi majstor gitare, skolovani gitarista, i profesor gitare Sascha Gerstner, danas clan benda Helloween (a vasem recenzoru nije ni najmanje krivo zbog te cinjenice, znat ce zasto oni koji prate ovaj blog...). Tu je i bubnjar Gamma Raya, Daniel Zimmerman. Dakle, ni malo naivna i neiskusna ekipa.
Zvuk ovog uradka je klasicni, nesto meksi, vrlo melodican Power Metal, i osjetno je nasljedstvo bendova kao sto su Gamma Ray, Helloween... Prisutno je i aktivno koristenje klavijatura (sto je rekao bih, i normalno u ovom pravcu), koje zvuku daju jos vise melodije i nekakve fantazijske atmosfere, ali fali tu malo vise teskih riffova da se sve dovede u neku ravnotezu. Svi segmenti zvuka su podredjeni melodiji tako da je meni ovdje prisutno mozda i malo viska melodije. Mada je ovo i dalje kvalitetan produkt, na momente vrlo energican, dovoljno kompleksan i inovativan (koliko je to mogao biti pored ostalih, tada vec afirmisanih bendova iz ove porodice). Chris Bay se svojim vokalom dovoljno dobro nosi sa visokim dionicama, pa ce i taj segment zadovoljiti one koji ovo odluce poslusati.
Na CD-u se nalazi 10 pjesama, i one koje su uspjele pokrenuti proizvodnju nesto vise adrenalina su uvodna "Over The Rainbow", razarajuca "Tears Falling" i meni najbolja, nesto sporija "Tears Of Taragon" koja me kupila sa par sjajnih solaza.
Problem je sto ja sve produkte ovog pravca rangiram prema najboljim uradcima istog. Pa kada kojim slucajem ne bi egzistirali bendovi Helloween, Iron Savior, Gamma Ray... mozda bi ovaj CD (a i mnogi drugi) dobio i vecu ocjenu. Ovako ne moze nista vise od sedmice, sto na kraju krajeva i nije losa ocjena. Bez ovog mozete prezivjeti, ali ako kojim slucajem dodjete u kontakt sa ovim CD-om, poslusajte.

05.02.2006.

Offtopic Topic - Part I Reloaded

Xy(=?'**#[€ |o^^$)){§§}| |]% "##ˇˇ ^^?'**#[€| | |/-''+*)){§O 0+#[€|o$)){ §§}| +B{§|] %"#§}oo$)) {§O0+#[€|o$ )){§§}o o$))ˇˇ ^^/-''+*}| |O0+#[€| o$)){§]%"##ˇˇ){§ #[€|| ^^? |/B{§|%"##ˇˇ ^#[€|o$)){§§}| |]%"##ˇˇ ^^?'**#[€|| |/-''+*O0+#[€|o $)§¨¨¸¸}| +B{§|]%"#§} oo$)){§O0+ #[€|o$)){§§} oo$))ˇˇ ^^/-''+$)){§§} |*}| |O0+#[€| o$)){§]%"##ˇˇ #[€|| |/B{ §|%"##ˇˇ ?'**#[€|| | /-''+o^?'**#[€|| |/-''+o$§ }o¨¨¸¸¨¨}o¨¨§§}| |]%"# #ˇˇ'**#[€|| |/-''+ *O0+#[€|o

02.02.2006.

Ingo Schwichtenberg - In Memoriam (18.05.1965 - 8.4.1995)

Sa vremena na vrijeme (u posljednjih dva mjeseca koliki je zivot ovog bloga) uspavana podsvijest mrtve ruze se kadkad probudi i posalje kratke signale svijesti u kojim je obavjestava kako u nekakvoj hijerarhiji vrijednosti, postoje stvari o kojim se trebalo pisati mnogo ranije. Ali nekako svijest zauzeta trenutnim radom brzo zaboravi ta "upozorenja" pa se tako neminovno desavaju povremene fule, ako ih mogu tako nazvati. Tako se na zalost desilo i to da se na blogu koji se prvenstveno bavi Power/Melodic Speed ogrankom Metal umjetnosti nije do sada odvojio prostor za osobu iz naslova ovog posta, koja je svojim likom i djelom dala ogroman doprinos razvoju upravo ovog, relativno mladog zanra. Ovdje ne zelim pisati nikakvu biografiju. To mozete vjerovatno naci negdje na netu. Samo cu napisati kratki osvrt na djelo ovog talentovanog momka. Ingo Schwichtenberg je, vjerujem da mnogi znaju, bio clan originalne postave benda Helloween, i sa njim je snimio pet albuma, prije nego je odlucio okoncati sopstveni zivot. Bio je jako talentovan bubnjar, muzicar... Vrlo cesto je svojim kreativnim prijedlozima, talentom i spontanoscu u samom studiju znao mijenjati vec utvrdjenu formu pjesama. Treba reci i to da je upotrebu double-kick pedale, koja je danas zastitni znak mnogih pravaca u Metalu, a posebno Powera, doveo do savrsenosti. Njegov rad na svim albumima je, naravno, bez greske, ali bih ja za shvatanje njegove genijalnosti toplo preporucio album "Walls Of Jericho" (obavezno CD verziju sa ukljucenim kratkim prvijencem benda, pod nazivom "Mini LP"). Ovaj album, zahvaljujuci izmedju ostalog i njegovom radu na bubnjevima, i danas slovi za jedan od najenergicnijih albuma Helloweena. Muzika je bila njegov zivot, a bend Helloween njegov drugi dom. I njegovi mentalni problemi su i poceli upravo u trenutcima kada su u bendu pocele rasti tenzije, najvise izazvane egoizmom Kiskea, Hansena i Weikatha, od cega je on bio u potpunosti operisan. Problemi su jos vise porasli nakon odlaska Kai Hansena iz benda, a kulminirali su nakon izdavanja albuma "Chameleon" i svih problema sa izdavackom kucom u koje je bend zapao. Tada koristenje droga i sizofrenija dovode do onog sto se desilo... Ingo oduzima sebi zivot stavljanjem svog psihicki izmorenog tijela na neke nebitne tracnice, nekog jos manje bitnog voza, koji (kako to i obicno biva) sasvim sigurno nije bio vrijedan toga da oduzme neciji zivot. O ovom ne bih da pricam dalje... Nekako mi ne ide od ruke, a ni od mozga, pisanje nekakvih crnih tema. Mozda je za kraj najbolje ostaviti text pjesme koju je Ingu posvetio Kai Hansen, na Gamma Ray albumu "Land Of The Free" iz 1995. godine. Nisam siguran da je ikada, i jedna pjesma ostavila takav utisak na mene...

AFTERLIFE

Do you believe in the aftreworld
Or the afterlife?
Do you agree there's a place for us
Beyond our life
Where the timeless call for life
Is lost and you will see
The forgotten dreams
That you once had become reality

They will be set free - another day
You cannot leave if you do not want to stay
In the afterlife - in the afterlife

Life's a dream that you will forget
In the endless space
And the scars you got on planet Earth
Will be erased
You were blind until your eyes
Have stopped to see
And your powers unfold by the moment
You hit eternity

You will be set free
But you'll never return that's the price
You have to pay
In the afterlife - in the afterlife

Now you're gone, without a word,
You didn't say goodbye
I miss you here, where are you now,
An angel in the sky?
Your visit here has been too short,
You left to be set free
But I believe we'll meet again
And together we will stay

In the afterlife - in the afterlife
In the afterlife - in the afterlife
In the afterlife - in the afterlife
There's no return in the afterlife

01.02.2006.

Offtopic Topic - Part II

Xy(=?'**#[€ |o^^$)){§§}| |]% "##ˇˇ ^^?'**#[€| | |/-''+*)){§O 0+#[€|o$)){ §§}| +B{§|] %"#§}oo$)) {§O0+#[€|o$ )){§§}o o$))ˇˇ ^^/-''+*}| |O0+#[€| o$)){§]%"##ˇˇ){§ #[€|| ^^? |/B{§|%"##ˇˇ ^#[€|o$)){§§}| |]%"##ˇˇ ^^?'**#[€|| |/-''+*O0+#[€|o $)§¨¨¸¸}| +B{§|]%"#§} oo$)){§O0+ #[€|o$)){§§} oo$))ˇˇ ^^/-''+$)){§§} |*}| |O0+#[€| o$)){§]%"##ˇˇ #[€|| |/B{ §|%"##ˇˇ ?'**#[€|| | /-''+o^?'**#[€|| |/-''+o$§ }o¨¨¸¸¨¨}o¨¨§§}| |]%"# #ˇˇ'**#[€|| |/-''+ *O0+#[€|o

MADE of METAL
<< 02/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728


Contact Mails

MADE of METAL Links

MADE of METAL
Out in the void of the vast
Throughout the torrents of time
Millenniums I had to outlast
Alone in this heart of mine

Built and designed to obey
To keep man alive
Oh, I have failed
Now they struggle to survive

Forever free
Free from the split in my mind
Now I can see
My eyes have been blind
The way of the ways - the line of the lines
My destiny once and for all
Oh Atlantis, I hear your call

I am the one - you are the ones
I will protect you - my brothers and sons
I have returned - to fight this battle
I am the savior - my heart is made
Made of metal

A shadow from somewhere beyond
Is reaching out its claw
Twisting the rays of the sun
My children you ain't gonna fall

I'll raise my blade
The time for reprisal is here
It's not too late
The savior is here
The ancient machine - a million lifes' dream
Protect and serve you all
Oh Atlantis, I hear your call


METAL INVADERS
58358
Invaders Online