Image Hosted by ImageShack.us
MADE of METAL 2009/07

MADE of METAL

Blog ce se baviti uglavnom recenziranjem Heavy, Power i Prog ostvarenja, mada povremeni izleti u druge zanrove i druge teme nisu iskljuceni. Feel free to join the ride.

22.07.2009.

Guns N' Roses - Chinese Democracy

Godina: 2008
Izdavac: Geffen
Zanr: Hard Rock
Rejting: 8.5/10
Kritika: © EldiS

Dugo sam razmisljao kako uopste zapoceti pricu o ovom albumu... Toliko cekanom albumu i, kako neko podsjeti, prvom nakon prve Bush-ove administracije. :) Pfff, dugo je to vremena... sasvim dovoljno dugo za etiketirati ovo cudo kao "najocekivaniji Rock album svih vremena", i tu nema puno dileme.
Dakle od koje tacke uopste poceti pricati o ovom djelu, a da se ne zapitas jesi li poceo na pravi nacin. Toliko toga za reci, a opet sa druge strane bi se trebao pokusati ograniciti konkretno na tih 70 minuta muzike, s obzirom da cilj recenziranja to i jeste... Dakle izmedju opcija da pocnem eciklopedijski dugim uvodom i prepricavanjem kompletne mitologije vezane za ovaj album (15 godina svega i svacega se ne moze nikako drugacije nazvati), i limitiranja iskljucivo na disk i komad muzike koji se nalazi na njemu, nekako se nalazim puno blize ovoj drugoj opciji. Vjerovatno su svi (koji su imalo upuceni u Gn'R svijet) upoznati sa vecinom stvari koje su se desavale u toj crnoj rupi od 15 godina pauziranja izmedju dva albuma. Upravo je to mitsko razdoblje kod mnogih recenzenata i ljudi generalno uticalo na konacnu prihvacenost/neprihvacenost ovog albuma. Mozda i s pravom... Definitivno, najbitnije pitanje ovdje jeste: DA LI JE "CHINESE DEMOCRACY" MASTERPIECE U TOJ MJERI DA OPRAVDA CEKANJE OD 15 GODINA?
Najprije cu pokusati reci par stvari o albumu izolirano od svega sto se desavalo prije njega, kao da se nista nije ni desilo i kao da je "samo jos jedan" album Gunsa, i secirati ga kao komad muzike bez ikakve pozadine. A onda mozda na kraju reci svoju ocjenu o tome je li vrijedio tolikog cekanja i u kojoj mjeri...
Ovo je vrlo dobar album. Jeste. U drugim okolnostima bi se sigurno mogao ocijeniti i kao remek djelo...
Statistike radi, cini ga 14 pjesama u trajanju od 71 minute. U maniru "Use Your Illusion" albuma moze se reci. Ono sto je ovdje drugacija, i meni licno draza koncepcija jeste umjerenije trajanje pjesama, za razliku od "...Illusion" albuma. Sve se krecu u nekom "normalnom" rasponu 4-6 minuta. Meni puno koherentniji i laksi za slusanje od oba "... Illusion" albuma.
Zvuk... Ne znam treba li spominjati, i jel iko ockivao nesto drugo osim savrsene sve-sto-danasnje-pare-mogu-kupiti produkcije. Na kraju krajeva osnovna stvar koju se okrivljuje za toliko kasnjenje albuma jeste Axl-ov bolesni (i od ranije poznati) perfekcionizam. Kratka definicija zvuka ovog albuma jeste sasvim sigurno "bezkompromisni in-your-face Hard Rock", u najboljem Gn'R maniru. Ima tu momenata koji podsjecaju na tornado zvani "Appetite For Destruction" koji je pomeo sve te davne 1987. godine. U nekoj siroj definiciji treba reci da je ovo mix Hard Rock riffanja, modernizovanog Bluesa, na momente Metalnog smeka, orkestracija, odlicnih gitarskih dionica, i Axl-ovog prepoznatljivog hrapavog falsetta. A Axl-ov vokal, kada smo kod toga, djeluje zrelije i istreniranije nego ikada, ako cemo biti iskreni i ne-nostalgicni. Nije ni cudo znajuci pod kakvim su sve derivatima bili tada, u tih 5-6 godina planetarne slave. Oni koji su gledali neki od Gn'R live nastupa znaju o cemu govorim. Neko se negdje nasali i rece da u Los Angeles-kim kontejnerima lezi 40 kilometara bacene trake sa Axl-ovim vokalima za pjesmu "Sorry". :) Kazu i da je pjesma "Madagascar" snimljena 78-80 puta do finalne verzije koja se nasla na albumu. Dovoljno o Axl-ovom perfekcionizmu... Treba reci i da je kroz sve te godine pripremanja albuma prosla hrpa muzicara, a u bookletu albuma je potpisano 5 gitarista (?!?). Mada najveci dio dionica otpada na trio: Robin Finck, Buckethead, Paul Tobias. Sto se gitara tice, hvala ti Slash za sve na ranijim albumima, ali ovdje gitare pruzaju puno svjezine, varijacija, experimentisanja, deranja guzova... A u isto vrijeme na momente daju i onaj dobri stari sirovi neispolirani smek sa "Appetitea..." koji je tom albumu davao nevjerovatnu energicnost (u mom svijetu ne postoji Metal album sa tolikom sirovom energijom, iako Appetite cak i nije cisto Metal album). Poslusajte recimo te perverzno dobre lickove na pocetku pjesme "Chinese Democracy".
Konkretno o pjesmama... Vec pomenuta "Chinese Democracy" je odlican uvod u album sa puno upecatljivih dijelova. Uvod, ritam, jaki riffovi... Sa svakim novim slusanjem truje krv u vecoj mjeri, do konacne ovisnosti. I naredna "Shackler's Revenge" je  u slicnom maniru. Odlicna ritam sekcija, sve do solo dionica koje deru guzove do kostiju. Preporucujem da obratite paznju na vokal u pjesmi "Street Of Dreams", znat cete zasto... "There Was A Time" je klasicna Gn'R stvar, zacinjena klavijaturama, orkestracijama, opet vrlo dobrim vokalima, i nista manje dobrim solo dijelovima. "Scraped" je jos jedna odlicna stvar koja u velikoj mjeri donosi onu prepoznatljivu Gn'R "Fuck You, and Fuck Off" emociju sa starih albuma (procitati text pjesme obavezno). Zatim obavezno obratite paznju na Axl-ovo zavijanje na narednoj "Riad N' The Bedouins" (blentav naziv, znam). Ova stvar ne da hvata na prvu, nego donesite gajbu piva iduci put kada je budem slusao. :) Eh da, poslusati solo dionice i lickove pred kraj pjesme. Odlican kraj... Za narednu stvar "Sorry" se jos uvijek nagadja kojem od svih Axl-ovih neprijatelja je posvecena, posto je lista potencijalnih povelika (nije prvi put da Axl posvecuje pjesme ljudima koji mu idu na k.). Spominju se Slash, Steven Adler, David Geffen... Moze biti bilo ko. Pjesma "I.R.S." pruza jos onog Gn'R "straight in face" bijesa. Axl-ov soaring vokal i odlican posao na gitari ovu stvar svrstavaju u top 5 stvari na albumu. Na "Madagascar" imamo priliku opet cuti isjecke filma "Cool Hand Luke" koje smo culi i na "Civil War" prije 17 godina. Jos jedna pjesma posvecena svim Axl-u "dragim" ljudima. "This I Love" je jedina stvar na albumu koju se moze nazvati baladom. Odlicna melodija i Axl-ova sposobnost iskazivanja mora emocija ce je uciniti prihvacenom sasvim sigurno. I taj solo na polovini pjesme, govori vise od 1000 rijeci... Posljednja za izdvojiti je i posljednja na albumu, pjesma "Prostitute". Opet odlican vokal, orkestracije, i tako svjezi, skoro vanzemaljski gitarski rafali (samo Bog zna koliko je kanala ovdje umixano). Odlican zavrsetak albuma...
DAKLE: Ovo jeste Gn'R album, koji ne boluje od bilo kakvih kompleksa, i pokusaja reproduciranja stare slave. I kroz cijeli album imate osjecaj prisutnosti one "I don't give a fuck" poruke (vjerovatno armiji onih koji su kroz sve te godine osporavali Axl-a). Mozda ovo nije najveci Hard Rock album svih vremena, i mozda cak nije ni vrijedan cekanja od 15 godina (pitajte se sta bi uopste moglo biti vrijedno tolikog cekanja), ali je definitivno ovo odlican, zreo i svjez album, sa puno nove energije. Odbaciti ga zbog tih 15 godina i zaboraviti da postoji? Definitivno ne. U normalnim okolnostima ovo bi bio masterpiece, a u ovim, ovo je odlican album koji dere 99% novog Mtv wannabe-rock djecijeg sranja (ni Metal nije iskljucen). Sa svakim slusanjem album zvuci bolje, i preporucujem strpljenje u njegovom konzumiranju, jer nije od onih "na prvu" albuma, kao recimo taj kultni "Appetite for Destruction". Na kraju cu reci da shvatam i sve one (a ni tih nije malo) koji su ovaj album i prije izlaska nabili na kolac, a i danas mu sisu krv.
Kako god, "Chinese Democracy" is not a myth anymore.

18.07.2009.

Gamma Ray - Land of the Free II

Godina: 2007
Izdavac: SPV/Steamhammer
Zanr: Power Metal
Rejting: 6/10
Kritika: © EldiS

Kada sam prvi put cuo da novi album Gamma Ray-a nosi naziv "Land of the Free - Part II" malo je reci da sam bio iznenadjen... Vise bih to definisao kao razocarenje. Zasto...? Zato sto su mi se u istom momentu u flashback-u vratile sve Kaijeve price u vezi sa, dvije godine ranije izdatim, albumom Helloween-a "Keeper of the Seven Keys - The Legacy". Tako Kai, u svakom medijskom istupu, upitan za pomenuti album, nije propustao priliku da drzi lekcije o tome kako je to "samo jos jedan xafsinski trik, ne bas tako pametan, Helloween-a" kojim zele "zaraditi novac na racun stare slave" i koji ce "fanovi docekati sa ne bas velikim odusevljenjem" jer Boze dragi "kako im je uopste palo na pamet da snimaju jedan takav album bez mene i Kiske-a". Uz moj duboki naklon ovom covjeku za sve sto je ostavio iza sebe, ponekad zna pretjerati sa ovim preseravanjima tipa /stari Keeper-i su kvalitetni iskljucivo zbog toga jer sam ja tu bio/,do te mjere da pocinje iritirati covjeka. Ima takve nekontrolisane ego-tripove da je to nekada nepodnosljivo...
Kako god, nekim cudom nam je otprilike u istom periodu kada se pojavio novi album Helloween-a (kraj 2007) i Kai ponudio novi album, koji se opet nekim cudom zove, pazite sad, "Land of the Free - Part II". Wtf??? Da, to je bila i moja reakcija, i to je jedina reakcija koju mozes imati nakon svega gore pomenutog. Dakle, kada to uradi Helloween, to je xafsinski trik, a kada to uradi Gamma Ray, to je hrabra odluka benda koji puca od kreativnosti do te mjere da odluci novi album nazvati drugim dijelom do tada najpoznatijeg Gamma Ray albuma... Blaaah... Kai, Kai, gdje ce ti dusa... :)
Kako god, jedva sam cekao da cujem taj komad Metala, jer ipak, to je Gamma Ray, i nekako uvijek ocekujes velike stvari.
Dakle album (osim ofirnog naziva) sadrzi 12 pjesama, u trajanju od skoro 70 minuta. Veliki komad Metala, rekli bi... Ja kazem prilicno protracenih velikih 70 minuta, a na kraju cete znati i zasto.
Generalno, prva stvar koju sam primijetio nakon par preslusanih pjesama, jeste malo cudna produkcija, za neke ranije GR standarde. U mixanju je svaki instrument izgubio individualnost, ostrinu, pa se ovdje nista posebno ne istice, a sve se gubi u tom buckurisu od buke. I vokal je umixan tako da na nekim pjesmama dolazi iz tolike dubine da cete jedva cuti da i postoji (poslusati "From the Ashes"). Ukupno, zvuk djeluje kao da dolazi iz bunara, da pojasnim na najjednostavniji moguci nacin. A onda su tu i tako nekarakteristicni za Gamma Ray, razvuceni riffovi kojim se jedva moze uhvatiti struktura i ritam zbog toga sto su mixanjem otjerani u p.m. pa se ponekad cine kao jedan /I want to be a POP radio friendly Metal riff/...
Reci za zvuk Gamma Ray-a da podsjeca na Judas priest na momente, nije nista novo, ni cudno, s obzirom da Kai cesto navodi Judas Priest kao najvecu inspiraciju iz mladosti. I svi prosli albumi su imali malo tog smeka, i to nije bio nikakav problem, jer je svaki album donosio dovoljno toga svjezeg, a u isto vrijeme su svi bili dovoljno konzistentni da su mogli definisati Gamma Ray stil. Pa se uvijek znalo sta ocekivati od jednog GR albuma...
Problem sa ovim je sto od prvog do posljednjeg riffa imate osjecaj da ste to culi vec bezbroj puta, sto od drugih bendova (ukljucujuci Helloween), sto od Gamma Ray-a. Nema vece utopije od te kada pocnete sami sebe kopirati...
Nije da ovdje nema i nekih pozitivnih momenata, ima... Ima tu na momente i onog prepoznatljivog GR riffa, zaraznih refrena, Kaijevog vristanja, i ludih solaza koje hvataju na prvu, i u najvecoj mjeri spasavaju ovaj album. Da pokusam ukratko pobrojati neke po meni vrijedne izdvajanja stvari. Uvodna "Into the Storm" ima par interesantnih momenata. Uvodni riff, melodiju, refren. Klasicno Power prasenje od neke 4 minute. "From the Ashes" ne bi bila losa stvar da nije unistena ovakvom produkcijom. U svakom slucaju poslusati. "To Mother Earth" podsjeca najvise na stvari sa "Majestic" albuma. Extremno brzi double-kick, brzi riffovi, prava grmljavina. Jos da se i ovdje nije umijesala produkcija, heh... Jos su "Rain" i "Mother Earth" u istom stilu, i mozda su i highlight albuma. Zvuce za nijansu agresivnije od vecine ostalih stvari, pa malo razbijaju onaj razvodnjeni utisak cijelog albuma. Jos bih izdvojio i wannabe-epic stvar "Insurrection" sa kraja albuma, u trajanju od skoro 12 minuta. (Malo me pocinje nervirati ta potreba svakog benda da na album ubaci jednu takvu stvar, valjda s ciljem dokazivanja muzickog umijeca. A cesto zavrse kao promasaji, jer hrpa svacega ne mora ciniti nesto...). Mada to ovdje nije slucaj. Ima tu kvalitetnih low-mid-high tempo prelaza, homogenih dovoljno da pjesma ne djeluje iscjepkano. Kvalitetnih vokala, solo dionica, itd... Ako nista, kraj albuma dostojan Gamma ray-a. Zasto rekoh wannabe epic? Zato sto nije ni blizu nekim starijim stvarima koje nose taj epitet, ukljucujuci i prve Keeper albume.
Mada, da sumiramo, ovo je malo u odnosu na ono sto mozemo dobiti od ovog benda. Nekako mi kompletan album djeluje sklepano na brzinu, valjda da se imenom albuma pokusa ostvariti isti uspjeh koji je nekadasnji Kaijev bend Helloween imao sa slicnim sequel albumom "Keeper of the Seven Keys - The Legacy"... Sta god da je bio slucaj sa ovim albumom, nije uspio. Tuzno je sto ovo jos uvijek djeluje svjeze u odnosu na masu novopecenih bendova koji kopiraju ovaj stil, i da je ovdje rijec o nekom novom bendu sigurno bi ocjena bila puno visocija. Ali ovo je Gamma Ray, Kai Hansen, covjek koji je nekada pomjerao granice Metala, i sasvim sigurno vise ocekujemo.
Nije preporucljivo za pocetnike i ulazak u Gamma Ray svijet, a oni koji su vec tu ce ga nekako prezvakati sigurno.

PS: Ako treba napraviti poredjenje izmedju ovog albuma i gore spomenutog "Keeper of the Seven Keys - The Legacy" Helloween-a (posto se oduvijek porede Helloween i Gamma Ray ostvarenja), Keeper ga tuce za klasu u svakom segmentu. Rekao bih da pjesma "The King for a 1000 Years" vrijedi vise od kompletnog ovog albuma...

MADE of METAL
<< 07/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031


Contact Mails

MADE of METAL Links

MADE of METAL
Out in the void of the vast
Throughout the torrents of time
Millenniums I had to outlast
Alone in this heart of mine

Built and designed to obey
To keep man alive
Oh, I have failed
Now they struggle to survive

Forever free
Free from the split in my mind
Now I can see
My eyes have been blind
The way of the ways - the line of the lines
My destiny once and for all
Oh Atlantis, I hear your call

I am the one - you are the ones
I will protect you - my brothers and sons
I have returned - to fight this battle
I am the savior - my heart is made
Made of metal

A shadow from somewhere beyond
Is reaching out its claw
Twisting the rays of the sun
My children you ain't gonna fall

I'll raise my blade
The time for reprisal is here
It's not too late
The savior is here
The ancient machine - a million lifes' dream
Protect and serve you all
Oh Atlantis, I hear your call


METAL INVADERS
49682
Invaders Online