beats by dre cheap

Gamma Ray - No World Order

Godina: 2001 Rejting: 8/10 Kritika: Dead Rose Jos jedan vrlo kvalitetan proizvod njemacke Metal skole. Izgleda da je svaki projekat koji osmisli ili u kojem ucestvuje Kai Hansen osudjen na sto postotni uspjeh (Helloween, Gamma Ray, Iron Savior). Za ovog covjeka je vrlo tesko reci koji je to od njegovih talenata najvise izrazen i razvijen, onaj za pisanje pjesama, onaj za sviranje gitare, ili pak onaj za pjevanje, jer sve ovo radi podjednako dobro i nepresusan je izvor sjajnih ideja. I ovaj album kao i svi prethodni benda Gamma Ray predstavlja Power Metal u svom najcistijem obliku, a kako i ne bi kada je "tata" Kai sve to i zapoceo davnih 80-ih. Produkcija je takodjer na vrlo visokom nivou tako da je i sam kvalitet zvuka za najvisu ocjenu. Album pocinje kracim uvodom pod nazivom "Induction" sa horskim izvodjenjem stihova "Illuminati, You've come to take control, You can take my heartbeat, But you can't break my soul, We all shall be free..." koji ostavljaju vrlo jak dojam. Uvod se pretapa u napad brzih riffova i melodije pjesme "Dethrone Tyranny". Pjesma ima vrlo kvalitetan (i nesto mracniji) text i govori o mracnoj sudbini svijeta, konacnoj pobjedi sila zla, nemoci ljudske rase da promijeni bilo sta... Tada slijedi meni najbolja na albumu, pjesma "The Heart Of The Unicorn". Pocinje teskim riffanjem i Kaijevim prepoznatljivim vokalom koji svojom ostrinom u pojedinim trenutcima vise lici na vristanje nego na pjevanje, ali svi koji su vec culi Kaija znaju o cemu se radi. CD se nastavlja jos jednom klasicnom Power Metal numerom, sa vrlo pjevljivim refrenom, pamtljivom melodijom, kvalitetnim solo dionicama, naziva "Heaven Or Hell". Opet upecatljivi stihovi, "Heaven or Hell - where do we go when we are leaving, Heaven or Hell - whatever comes to set us free, Heaven or Hell - I've gone a long way and I see there's no wishing well...". Pjesme koje se do kraja izdvajaju kao nesto bolje (bar meni) su: najbrza i najenergicnija na CD-u "Solid", zatim vrlo melodicna i umjerenog tempa "Follow Me", koja takodjer ima sjajan i u odnosu na ostatak albuma vrlo pozitivan text, "Will you follow me into the light, The fortress of wisdom, a star shining bright, The garden of heavenly sin, A kingdom of beauty to please you within...". Jos bih kao vrijednu spomena naveo posljednju pjesmu na CD-u, jedinu baladu (i jednu od dvije nesto "emotivnije" na albumu koje je napisao drugi gitarista Henjo Ritcher) "Lake Of Tears" koja ce, pretpostavljam, jos veci utisak ostaviti na emotivniji dio publike. Na CD-u se nalaze jos, ne puno losije (da bi ugrozile kvalitet albuma) "No World Order", "Damn The Machine", "Fire Below" i "Eagle". Ono sto ja malo zamjeram ovom albumu, i generalno Kai Hansenu, jeste konstantno drzanje pri istoj, provjerenoj formi stvaranja, i nedostatak (doduse rizicnog) experimentisanja sa zvukom. Tako da neki prigovaraju ovom albumu na malim naznakama monotonosti, dok drugi opet to konstantno stvaranje po formi slicnih (i ruku na srce, kvalitetnih) albuma, smatraju najvecim plusem ovog benda. To u koju od ove dvije skupine vi spadate ce vjerovatno odrediti i vas stav prema ovom albumu.

MADE of METAL
http://madeofmetal.blogger.ba
18/12/2005 20:48