beats by dre cheap

Kalmah - The Black Waltz

Godina: 2006
Rejting: 8/10
Kritika: © EldiS

U svijetu hiperprodukcije svega i svacega, i konkretno prezasicenog stanja na Metal sceni, vrlo rijetko se pojave bendovi i uradci koji se svojim odskakanjem od klisea i kvalitetom mogu okarakterisati kao osvjezenje. Iako nisam veliki zaljubljenik u brutalni ogranak Metala i growl vokale s vremena na vrijeme se desi da se natjeram na slusanje takvih stvari, a nekada se, Boga mi, desi da slucajno ni kriv duzan naidjem na takve proizvode (prepoznajte se vi koji trebate). :)
Sada, vjerovatno mozete pretpostaviti nakon ovakvog uvoda da je tema ovog review-a jedan takav komad Metala. Dakle, Kalmah je relativno svjeza pojava na Metal sceni i, suprotno onom sto bi svako imalo upuceniji u desavanja na sceni mogao pomisliti, sve osim standardne hiperprodukcijske copy-paste pojave. "The Black Waltz" je za sada posljednji studijski uradak ovih Finaca i album se zvukom moze okarakterisati kao Melodic Death (kao i svi ostali prije ovog) mada je zvuk toliko produkcijski savrsen, bogat i upecatljiv, da su ovo neki "genijalci" negdje na netu prozvali Extreme Power Metalom (sto je naravno cista nebuloza). Album cini 11 pjesama u ukupnom trajanju od nekih 47 minuta, koje, bar meni, relativno brzo prodju jer se ovdje definitivno ima sta cuti. Sada, mozete pretpostaviti kakav je utisak na mene morao ostaviti album iz ovog nesto brutalnijeg ogranka Metala da ga ocijenim odlicnim (oni koji prate blog od samih pocetaka znat ce zasto ovo kazem). Kao sto rekoh, zvuk je savrsena kombinacija brutalnih riffova, double-kick grmljavine, ostrih solo dionica, uz savrseno doziranu pratnju klavijatura, tek toliko da album dobije na melodicnosti, a u isto vrijeme ne izgubi na agresivnosti. Vokal je skolski growl, ali growl koji dize dlake na kozi i koji (za razliku od mnogih) morate cijeniti. Tekstualno, album ne bjezi puno od nekih, za ovaj ogranak Metala ustaljenih tema. Ima tu svega i svacega, ali opet najvise crnine, negativnosti, depresije, demona... Da ne ulazim u pretjerano detaljisanje svake stvari na albumu, jer su konceptualno vrlo slicne, izdvojit cu samo par meni najupecatljivijih momenata u ovih 47 minuta Metalurgije. To su: Meni najdraza pjesma broj 2 "Bitter Metallic Side", koja dere ritam sekcijom i provjereno uzrokuje lakse bolove u glavi. :) Zatim jos tri grmljavine, pod nazivima "Time Takes Us All" (kakav samo pocetak ova stvar ima), "With Terminal Intensity" i "Man Of The King". Izdvojit cu jos i "The Groan Of Wind" koja bi se bez vokala mogla okarakterisati kao Power instrumentala zbog nesto umjerenije strukture duplog basa i melodicnih gitarskih pasaza koji se provlace od pocetka do kraja.
Ako zelite cuti nesto svjeze, poslusajte "The Black Waltz". Pa i vi kojima ono sto nazivaju brutalnim Metalom i nije previse blisko. Bar pokusajte...

MADE of METAL
http://madeofmetal.blogger.ba
06/11/2007 10:17