beats by dre cheap

Avantasia - The Metal Opera: Part II

Godina: 2002 Rejting: 9/10 Kritika: Dead Rose Recenziju prvog dijela ovog sjajnog Power Metal projekta sam vec pisao pa cu pokusati ovdje ne trositi puno rijeci jer je ovaj album, i svojim zvukom i textovima (textom, jer je sve u stvari jedna velika fantazijska prica) logican nastavak vrlo uspjesnog prvog dijela. Oko djela je opet okupljen impozantan broj kvalitetnih muzicara kojima se ovaj put pridruzio i dobro poznati, bivsi vokal benda Helloween, Michael Kiske, sto projektu daje jos vecu vrijednost. Od ostatka ekipe tu su opet Tobias Sammet, Kai Hansen, Sharon Den Adel, Rob Rock, Timo Tolkki, Henjo Richter, Markus Grosskopf, Alex Holzwarth... Covjek nakon procitanih ovih imena mora imati ogromno postovanje prema ovakvom djelu, i sto je jos bitnije, ovaj uradak ga svakom svojom sekundom u potpunosti zasluzuje. CD ovaj put sadrzi deset pjesama smjestenih u nekih sat vremena. Sat vremena vrhunskog Metala u kojem ce sasvim sigurno ogroman dio Metal populacije koji konzumira Power (a i Progressive) Metal, uzivati. Textualna pratnja vrhunskog audio dozivljaja je u stvari nastavak price iz prvog dijela Avantasie (koju sa ovim dijelom cine ukupno 23 pjesme, i dakle ogromna je), i da budem iskren, ne pada mi na pamet prepricavati je ovdje. Ako nekoga interesuje radnja price, moze textove skinuti sa neta pa ih proucavati danima... :) Meni najinteresantnija i najbolja stvar na albumu je 14-minutna (rijecima: cetrnaestominutna) uvodna pjesma "The Seven Angels" u kojoj Henjo Richter (GAMMA RAY) i Timo Tolkki (STRATOVARIUS) deru guzove. Iako ovo nema veze sa recenzijom, postoji neka cudna koincidencija sa ovim kilometarskim pjesmama koje sadrze taj carobni broj 7 u svom nazivu, i nekako one koje znam su na mene ostavile sjajan utisak (Iron Maiden: 7th Son Of A 7th Son, Helloween: Keeper Of The 7 Keys...). Pjesmu bih toplo preporucio svim zayebanim metalcima koji dijele (u najmanju ruku nebulozno) misljenje kako Power nije dovoljno inventivan, energican, kompleksan... i slicne gluposti, pored cinjenice da sve ove osobine sadrzi u mjeri vecoj od vecine drugih zanrova, i da ga to i cini prepoznatljivim. Jos bih izdvojio vrlo brzu "No Return", i "The Final Sacrifice" koja bi svojim riffom i Jens Ludvigovim (EDGUY) soliranjem iz groba digla i 1000 godina stare leseve. Simpaticna je i posljednja "Into The Unknown", balada kojoj svojim glasom posebnu atmosferu daje Sharon Den Adel (WITHIN TEMPTATION) i pocetak pjesme koji ona "odradjuje" zvuci kao uspavanka. Po meni odlican odabir za kraj albuma. Izostavljene stvari (ali ne manje vrijedne) su "The Looking Glass", "In Quest For", "Neverland", "Anywhere", "Chalice Of Agony" i "Memory". Ne znam jesam li u recenziji prvog dijela to rekao, ali ovaj album morate imati u svojoj kolekciji, pa mogu reci i bez obzira na to sta od pravaca preferirate jer je rijec o istinskom (umjetnickom) remek djelu.

MADE of METAL
http://madeofmetal.blogger.ba
28/01/2006 23:17