beats by dre cheap

Helloween - Gambling With The Devil

Godina: 2007
Izdavac: SPV
Zanr: Power Metal
Rejting: 9.5/10
Kritika: EldiS

It's Power fuckin' Metaaal!!! :) Eto da recenziju zapocnem prvom mojom reakcijom nakon preslusanog novog albuma Metal oceva. Pravac u kojem su se stvari kretale nakon sto je Helloween "pobjegao" od Nuclear Blasta, i potpisao ugovor sa SPV-om, moze se nazvati budjenjem uspavanog diva, kakav je Helloween bio u proteklih 15-ak godina (dobri, ili vrlo dobri albumi, ali, sto zbog lose promocije, sto zbog uspavane armije poklonika koji su uvijek ocekivali "nesto vise" nakon svih problema s pocetka 90-ih, nisu dozvoljavali neko drasticno dizanje iznad prosjeka). Najprije smo dobili odlican "Keeper Of The Seven Keys - The Legacy", pa nakon toga najuspjesniju i najposjeceniju turneju od kada postoji bend (kako sami weens-i kazu), pa onda objavljivanje live albuma "Live In Sao Paulo" i fenomenalnog duplog DVD-a "Live On 3 Continents" koji je pokupio pozitivne kritike sirom planete, i proglasavan je i najboljim Metal DVD-om u 2007. godini. Pa onda (ovaj je dio jako bitan) ceste izjave tokom i nakon turneje, kako u bendu sve funkcionise savrseno, i kako nikada nisu imali vise kreativne energije. Sve to je nagovjestavalo da novi produkt Helloween-a tesko moze biti neki promasaj. Pa su onda procurile i prve informacije iz studija, i radni naziv albuma, "Gambling With The Devil". Nakon toga prve dileme oko toga da li Weens-i ovako smjelim, i donekle pretencioznim nazivom albuma, zele napustiti svoju pozitivnu trademark koncepciju, i otici u neke komercijalnije tokove modernog Metala.
I tako je krajem oktobra (sto je postala tradicija), na trziste stigao "Gambling With The Devil". Dakle, oficijelno je trebao stici oko 30. oktobra, mada znajuci kako danas sve "nekim" putevima procuri i puno ranije, i Gambling je stigao u moje ruke malo ranije. :) Recenica kojom cu najprije generalno opisati kompletan album je: Old school prasenje, upakovano u vrlo dobru, modernu Metal produkciju. CD otvara kratki uvod "Crack The Riddle" (a sta bi Helloween bez uvoda), koji se pretapa u pjesmu "Kill It", deracinu kakvu od Helloween-a nismo dugo culi. Ovo je stvar koja u startu nagovjestava agresivnu orijentaciju albuma, koliko samom svirkom, toliko i malo netipicnom za Helloween, ostrijom i sirovijom produkcijom, koja u mnogome doprinosi jacini kompletnog albuma (Charlie Bauerfeind je samo takav genijalac). U pjesmi se protezu jaki riffovi, Andijevo vristanje, na trenutke malo i death-alike, i ova stvar ce vjerovatno zauvijek ostati vrh Helloween ponude. Grmljavina se nastavlja i narednom "The Saints" koja je pravi Helloween klasik, i ujedno je i najduza pjesma na albumu, sa nekih 7 i kusur minuta. Od prve sekunde brzi double kick, prepoznatljivi gitarski pasazi, i pjesma drzi takav ritam u principu cijelim trajanjem. Najjaci utisak ostavljaju (a sta bi drugo) solaze koje kao i uvijek hvataju na prvu, i svaki naredni put cete jedva cekati na taj dio. CD nastavlja mid-tempo singlom "As Long As I Fall" koji je najavio album. Poslovicno dobra stvar... A onda... Meni definitivno najjaci momenat albuma, pjesma "Paint A New World". Jedna od najagresivnijih stvari koje je Helloween ikada snimio. Ubitacni riffovi od starta, praceni Danijevim prasenjem na bubnjevima (bubnjevi su inace ubitacni kroz kompletan album), i ODLICAN, ali bas ODLICAN tekst. Ovdje cu se malo zaustaviti i osvrnuti na poruku koju generalno salje kompletan album i njegov naziv, a ova stvar u najvecoj mjeri. Svi koji znaju ovaj bend, znaju i poruku koja se provlaci kroz skoro sve albume. Jos od pjesama "How Many Tears" (Walls Of Jericho), "Save Us" (Keeper - Part 2), pa sve do "Revelation" (Better Than Raw) i posljednjeg Keeper-a. Pripovijedanje o ljudskoj iskvarenosti, destruktivnoj prirodi, materijalizmu na ustrb duhovnosti, zlu na ustrb dobra. I naravno, sve to smjesteno u neki Metal svijet mistike, dobra i zla, demona i andjela, znaci ljudsku (mozda i nesvjesnu) naklonost djavolu (a sto se u stvari odnosi na simbolicnost tog pojma kao olicenja svega negativnog, loseg, destruktivnog). I takva poruka danas, u stanju u kojem se svijet nalazi, ima jaci odjek nego ikada prije. Danas kada gledamo ratove na sve strane, prirodne katastrofe (cijim li djelovanjem izazvane), otudjenost ljudi jednih od drugih... Da nastavim. U pjesmi cak jedan odlican dio i direktno kaze "Poles are melting, holes in the sky, woods are on fire, scary pollution, our world's gonna die, look what we do, it´s madness". Dalje, do kraja albuma bih izdvojio i odlicnu "The Bells Of The Seven Hells", sa upecatljivim zvoncicima na pocetku :) i jakim refrenom "We are the hive, we are the people, we ring The Bells Of The 7 Hells", koji je u stilu kompletne poruke albuma. Zatim tu je, vjerujem, jos jedan buduci klasik Helloween-a, "Dreambound". Takodje stvar sa vrrrlo jakim tempom, odlicnim vokalima, i meni najjacim solo dionicama na kompletnom CD-u. Tu oluju distorzije morate cuti da biste znali o cemu govorim...  Kompletnu pricu u velikom stilu zatvara pjesma "Heaven Tells No Lies". Opet trademark riffovi i tempo, i opet odlicne dual attack solo dionice, po kojim su Helloween oduvijek stavljali uz rame sa Maidenima, i definitivno sa razlogom. Na CD-u su jos "Final Fortune", "Fallen To Pieces", "I.M.E." i "Can Do It" (ne moze Helloween bez bar jedne zajebancije na CD-u).
I sta na kraju reci. Dobili smo jos jedan odlican album. Helloween-ski Metal, Power Metal (ili koliko vec detaljnije u podjele zelite ici), bez zmajeva, maceva, vitezova, princeza, trolova, ku.aca, palaca, i ostalog kic sranja u koje se hiperprodukcijom Metal lagano pretvara. Svaka cast kraljevi. Happy happy Helloween, Helloween, Helloween...

MADE of METAL
http://madeofmetal.blogger.ba
20/04/2008 22:42