beats by dre cheap

Guns N' Roses - Chinese Democracy

Godina: 2008
Izdavac: Geffen
Zanr: Hard Rock
Rejting: 8.5/10
Kritika: © EldiS

Dugo sam razmisljao kako uopste zapoceti pricu o ovom albumu... Toliko cekanom albumu i, kako neko podsjeti, prvom nakon prve Bush-ove administracije. :) Pfff, dugo je to vremena... sasvim dovoljno dugo za etiketirati ovo cudo kao "najocekivaniji Rock album svih vremena", i tu nema puno dileme.
Dakle od koje tacke uopste poceti pricati o ovom djelu, a da se ne zapitas jesi li poceo na pravi nacin. Toliko toga za reci, a opet sa druge strane bi se trebao pokusati ograniciti konkretno na tih 70 minuta muzike, s obzirom da cilj recenziranja to i jeste... Dakle izmedju opcija da pocnem eciklopedijski dugim uvodom i prepricavanjem kompletne mitologije vezane za ovaj album (15 godina svega i svacega se ne moze nikako drugacije nazvati), i limitiranja iskljucivo na disk i komad muzike koji se nalazi na njemu, nekako se nalazim puno blize ovoj drugoj opciji. Vjerovatno su svi (koji su imalo upuceni u Gn'R svijet) upoznati sa vecinom stvari koje su se desavale u toj crnoj rupi od 15 godina pauziranja izmedju dva albuma. Upravo je to mitsko razdoblje kod mnogih recenzenata i ljudi generalno uticalo na konacnu prihvacenost/neprihvacenost ovog albuma. Mozda i s pravom... Definitivno, najbitnije pitanje ovdje jeste: DA LI JE "CHINESE DEMOCRACY" MASTERPIECE U TOJ MJERI DA OPRAVDA CEKANJE OD 15 GODINA?
Najprije cu pokusati reci par stvari o albumu izolirano od svega sto se desavalo prije njega, kao da se nista nije ni desilo i kao da je "samo jos jedan" album Gunsa, i secirati ga kao komad muzike bez ikakve pozadine. A onda mozda na kraju reci svoju ocjenu o tome je li vrijedio tolikog cekanja i u kojoj mjeri...
Ovo je vrlo dobar album. Jeste. U drugim okolnostima bi se sigurno mogao ocijeniti i kao remek djelo...
Statistike radi, cini ga 14 pjesama u trajanju od 71 minute. U maniru "Use Your Illusion" albuma moze se reci. Ono sto je ovdje drugacija, i meni licno draza koncepcija jeste umjerenije trajanje pjesama, za razliku od "...Illusion" albuma. Sve se krecu u nekom "normalnom" rasponu 4-6 minuta. Meni puno koherentniji i laksi za slusanje od oba "... Illusion" albuma.
Zvuk... Ne znam treba li spominjati, i jel iko ockivao nesto drugo osim savrsene sve-sto-danasnje-pare-mogu-kupiti produkcije. Na kraju krajeva osnovna stvar koju se okrivljuje za toliko kasnjenje albuma jeste Axl-ov bolesni (i od ranije poznati) perfekcionizam. Kratka definicija zvuka ovog albuma jeste sasvim sigurno "bezkompromisni in-your-face Hard Rock", u najboljem Gn'R maniru. Ima tu momenata koji podsjecaju na tornado zvani "Appetite For Destruction" koji je pomeo sve te davne 1987. godine. U nekoj siroj definiciji treba reci da je ovo mix Hard Rock riffanja, modernizovanog Bluesa, na momente Metalnog smeka, orkestracija, odlicnih gitarskih dionica, i Axl-ovog prepoznatljivog hrapavog falsetta. A Axl-ov vokal, kada smo kod toga, djeluje zrelije i istreniranije nego ikada, ako cemo biti iskreni i ne-nostalgicni. Nije ni cudo znajuci pod kakvim su sve derivatima bili tada, u tih 5-6 godina planetarne slave. Oni koji su gledali neki od Gn'R live nastupa znaju o cemu govorim. Neko se negdje nasali i rece da u Los Angeles-kim kontejnerima lezi 40 kilometara bacene trake sa Axl-ovim vokalima za pjesmu "Sorry". :) Kazu i da je pjesma "Madagascar" snimljena 78-80 puta do finalne verzije koja se nasla na albumu. Dovoljno o Axl-ovom perfekcionizmu... Treba reci i da je kroz sve te godine pripremanja albuma prosla hrpa muzicara, a u bookletu albuma je potpisano 5 gitarista (?!?). Mada najveci dio dionica otpada na trio: Robin Finck, Buckethead, Paul Tobias. Sto se gitara tice, hvala ti Slash za sve na ranijim albumima, ali ovdje gitare pruzaju puno svjezine, varijacija, experimentisanja, deranja guzova... A u isto vrijeme na momente daju i onaj dobri stari sirovi neispolirani smek sa "Appetitea..." koji je tom albumu davao nevjerovatnu energicnost (u mom svijetu ne postoji Metal album sa tolikom sirovom energijom, iako Appetite cak i nije cisto Metal album). Poslusajte recimo te perverzno dobre lickove na pocetku pjesme "Chinese Democracy".
Konkretno o pjesmama... Vec pomenuta "Chinese Democracy" je odlican uvod u album sa puno upecatljivih dijelova. Uvod, ritam, jaki riffovi... Sa svakim novim slusanjem truje krv u vecoj mjeri, do konacne ovisnosti. I naredna "Shackler's Revenge" je  u slicnom maniru. Odlicna ritam sekcija, sve do solo dionica koje deru guzove do kostiju. Preporucujem da obratite paznju na vokal u pjesmi "Street Of Dreams", znat cete zasto... "There Was A Time" je klasicna Gn'R stvar, zacinjena klavijaturama, orkestracijama, opet vrlo dobrim vokalima, i nista manje dobrim solo dijelovima. "Scraped" je jos jedna odlicna stvar koja u velikoj mjeri donosi onu prepoznatljivu Gn'R "Fuck You, and Fuck Off" emociju sa starih albuma (procitati text pjesme obavezno). Zatim obavezno obratite paznju na Axl-ovo zavijanje na narednoj "Riad N' The Bedouins" (blentav naziv, znam). Ova stvar ne da hvata na prvu, nego donesite gajbu piva iduci put kada je budem slusao. :) Eh da, poslusati solo dionice i lickove pred kraj pjesme. Odlican kraj... Za narednu stvar "Sorry" se jos uvijek nagadja kojem od svih Axl-ovih neprijatelja je posvecena, posto je lista potencijalnih povelika (nije prvi put da Axl posvecuje pjesme ljudima koji mu idu na k.). Spominju se Slash, Steven Adler, David Geffen... Moze biti bilo ko. Pjesma "I.R.S." pruza jos onog Gn'R "straight in face" bijesa. Axl-ov soaring vokal i odlican posao na gitari ovu stvar svrstavaju u top 5 stvari na albumu. Na "Madagascar" imamo priliku opet cuti isjecke filma "Cool Hand Luke" koje smo culi i na "Civil War" prije 17 godina. Jos jedna pjesma posvecena svim Axl-u "dragim" ljudima. "This I Love" je jedina stvar na albumu koju se moze nazvati baladom. Odlicna melodija i Axl-ova sposobnost iskazivanja mora emocija ce je uciniti prihvacenom sasvim sigurno. I taj solo na polovini pjesme, govori vise od 1000 rijeci... Posljednja za izdvojiti je i posljednja na albumu, pjesma "Prostitute". Opet odlican vokal, orkestracije, i tako svjezi, skoro vanzemaljski gitarski rafali (samo Bog zna koliko je kanala ovdje umixano). Odlican zavrsetak albuma...
DAKLE: Ovo jeste Gn'R album, koji ne boluje od bilo kakvih kompleksa, i pokusaja reproduciranja stare slave. I kroz cijeli album imate osjecaj prisutnosti one "I don't give a fuck" poruke (vjerovatno armiji onih koji su kroz sve te godine osporavali Axl-a). Mozda ovo nije najveci Hard Rock album svih vremena, i mozda cak nije ni vrijedan cekanja od 15 godina (pitajte se sta bi uopste moglo biti vrijedno tolikog cekanja), ali je definitivno ovo odlican, zreo i svjez album, sa puno nove energije. Odbaciti ga zbog tih 15 godina i zaboraviti da postoji? Definitivno ne. U normalnim okolnostima ovo bi bio masterpiece, a u ovim, ovo je odlican album koji dere 99% novog Mtv wannabe-rock djecijeg sranja (ni Metal nije iskljucen). Sa svakim slusanjem album zvuci bolje, i preporucujem strpljenje u njegovom konzumiranju, jer nije od onih "na prvu" albuma, kao recimo taj kultni "Appetite for Destruction". Na kraju cu reci da shvatam i sve one (a ni tih nije malo) koji su ovaj album i prije izlaska nabili na kolac, a i danas mu sisu krv.
Kako god, "Chinese Democracy" is not a myth anymore.

MADE of METAL
http://madeofmetal.blogger.ba
22/07/2009 10:25